Moj dečko se tu večer vraćao sa mora.
Čekala sam ga, ali je kasno krenuo pa mi nije bilo čudno šta ga još nema, nazovem ga nema odgovora, ne radim paniku jer vozi. Prošlo je 20 minuta kada me sva u suzama zove njegova sestra da je imao prometnu, srce mi se slomilo na tisuće komadića, sve me bolilo.
Istog trena sam krenula u bolnicu, u operacijskoj sali je, bori se. Tu večer srce me toliko boljelo, nikad u životu ništa gore nisam doživjela. Nije dobro, odvode ga u sobu iduća 24 sata su ključna.
Dolazi neka cura sva ushićena u bolnicu i pita gdje je on. Pitam nju ko je, a ona kaže da je njegova zaručnica, ja u šoku, obitelj u šoku. Ne znam šta me više zaboljelo. Otišla sam odma iz bolnice jer mislim da moje srce ne bi više podnijelo.
Sutradan vratila sam se, jer zanimalo me njegovo stanje, probudi se, a pored njega je bila ona vidio me i pozvao, ali bilo mi je dovoljno šta sam vidjela. Otišla sam. On se ubrzo i oporavio, ali moje srce i dalje ne.
